L. protiv Holandije
(App. No. 45582/99)
Presuda 1.6.2004.
Činjenice: Kćerka podnosioca predstavke je rođena iz vanbračne veze koju je podnosilac imao
sa njenom majkom. Ta veza je trajala tri godine. Po rođenju deteta, sud je dodelio ulogu
zakonskog staratelja majci a ulogu pomoćnog staratelja ocu(takva njegova uloga je prestala u
trenutku kada je institut zabranjen zakonom). Iako par više nije živeo zajedno, podnosilac
predstavke je redovno posećivao i majku i dete. Podnosilac nikad nije formalno priznao dete
za svoje niti je tražio da se sudski obori majčino odbijanje takvog priznanja. Kada je veza sa
majkom raskinuta, podnosilac je zatražio od suda da mu da dozvolu za posećivanje kćerke.
Zahtev je proglašen prihvatljivim na osnovu izveštaja o izvodljivosti ostvarivanja pristupa
kćerki koji je pripremio Organ starateljstva. Viši sud je oborio prvostepenu presudu sa
obrazloženjem da nije dokazao blisku vezu sa detetom niti da sa njom postoji veza koja bi se
mogla podvesti pod standard “porodični život”. Vrhovni sud je potvrdio ovakvo stanovište
drugostepenog suda i utvrdio da bi pomenuti standard bio ispunjen, pored biološkog očinstva
mora da postoje i kasnije prisne veze sa detetom.
Pravo: Član 8- Prosto biološko srodstvo, koje ne prate ni formalni pravni ni faktički elementi
koji ukazuju na postojanje bliskosti između roditelja i deteta ne konstituišu vezu dovoljnu da
se podvede pod domašaj člana 8. Kako podnosilac nikada nije zahtevao da prizna svoju kćerku
niti je živeo zajedno sa majkom i kćerkom, nikada nije ni formirao porodicu sa njima. Ipak,
dete je rođeno kao plod veze podnosioca i majke a podnosilac je bio pomoćni staratelj dok ta
ustanova nije ukinuta. Podnosilac je obe posećivao redovno i razgovarao je sa majkom o
zdravstvenim problemima deteta nekoliko puta. Sa ovim činjenicama, kada je nestala veza sa
majkom, ostala je izvesna lična veza sa kćerkom koja je dovoljna da se podvede pod zaštitu iz
člana 8. Zato, odluka sudova kojim se odbija pravo na pristup detetu po osnovu nepostojanja
bliske veze oca i kćerke, predstavlja povredu člana 8.
Zaključak: utvrđena povreda (sa većinom 6 glasova prema1)
Član 41- Sud dosuđuje podnosiocu predstavke naknadu nematerijalne štete od 5000 evra. Sud takođe
dosuđuje naknadu troškova.