YURTTAS v. Turkey
(Nº 25143/94 and Nº 27098/95)
Presuda 27.5.2004.
Isečak (Član 3) – “Sud takođe primećuje da kompletna čulna izolacija, zajedno sa
društvenom izolacijom može dovesti do uništenja osobe i formira oblik nehumanog
tretmana koji ne može biti opravdan sigurnosnim ili bilo kakvim drugim potrebama.
Sa druge strane, zabrana kontakata sa drugim zatvorenicima ne dovodi do
nehumanog tretmana ili kazne (Messina v. Italy (dec.), no. 25498/94, ECHR 1999-
V). Niti Sud isključuje mogućnost da preterano dugačak pritvor u potpunoj izolaciji
može dovesti do naročito teških okolnosti koje stvaraju tretman u smislu Člana 3.
U ovom slučaju, Sud opaža da je tokom boravka u policijskom pritvoru, podnosilac
predstavke nije držan izolovano od drugih niti je bio čulno izolovan. Bio mu je
zabranjen kontak sa spoljašnjim svetom, ali je imao kontakte sa osobljem i drugim
zatvorenicima. Pritom, podnosilac predstavke nije osporavao pritvor pre nego što je
otišao pred sudiju nakon 11 dana. Ovaj vremenski okvir nije mogao da iznenadi
podnosioca predstavke, pošto se u to vreme poklapao sa domaćim zakonodavstvom.
Niti je trajanje bilo toliko dugo da je dovelo do posledica po njegovu ličnost i duševno
zdravlje”.
Sud je stoga smatrao da pritvor podnosioca predstavke nije proizveo minimalan nivo
okrutnosti da bi se posmatrao kao nehumano ili ponižavajuće ponašanje u smislu
člana 3. Zbog toga nije utvrđena povreda Člana 3.