KOSMOPOULOU protiv Grčke
(App. No. 60457/00)
Presuda 5.2.2004.
Činjenice: Nakon prekida svog bračnog odnosa 1996 godine, podnosilac predstavke je
napustila svoju kuću i privremeno se smestila u Englesku. Njena ćerka, koja je u to vreme
imala 9 godina, je ostala sa njenim suprugom. Nekoliko meseci kasnije ocu je odobreno
starateljstvo nad detetom. Prvostepeni sud je sredinom 1997 godine priznao privremena prava
na posete podnosioca predstavke. Kako je dete odbilo da boravi sa svojom majkom, prava
posete podnosioca predstavke su privremeno obustavljena (da bi zatim, ipak, bila ponovo
uspostavljena). Pri kraju 1997 godine, na zahtev podnosioca predstavke Javnom Tužiocu,
sačinjen je psihijatrijski izveštaj, koji navodi da je za dete neophodno redovno sastajanje sa
svojom majkom. Izveštaj je bio poslat Javnom tužiocu koji nije preuzeo dalje akcije. Početkom
1998 godine dete je ponovo odbilo da provodi vreme sa svojom majkom. Tužbe/žalbe
podnosioca predstavka, koje su usledile Kasacionom sudu, u kojim je krivila svog bivšeg
supruga za sprečavanje kontakta sa ćerkom, bile su odbačene/odbijene dismissed.
Pravo: Član 8 – Prava podnosioca predstavke na posete bila su obustavljena ubrzo nakon što
su bila odobrena od strana Prvostepenog suda, bez saslušanja njenog izlaganja i u trenutku
koji je bio preloman u pogledu olakšanja ponovnog sastajanja deteta sa majkom. Iako nije
bilo na Sudu da ocenjuje kako su domaći sudovi štitili interese deteta, bilo je začuđujuće da
nikakva mera nije bila preduzeta po preporuci u psihijatrijskom izveštaju koja navodi da je
redovan kontakt ćerke sa podnosiocem predstavke preporučljiv. Ovaj izveštaj nije bio otkriven
podnosiocu predstavke u vreme kada je pripreman (samo je dobila kopiju 2002 godine),
uprkos važnosti, koju je ponovo naglasio Sud, pravila da roditelji trebaje uvek biti stavljani u
takvu poziciju koja im omućava isticanje svih argumenata u korist ostvarivanja kontakta sa
detetom. Štaviše, medicinski izveštaj troje psihologa
u ranom stadijumu postupka za
ostvarivanje kontakta bio je napisan bez ispitivanja podnosioca predstavke. Usledila je
situacija u kojoj podnosilac predstavke nije uživala odgovarajuće proceduralne garancije koje
bi joj omogućile da efikasno ospori suspenziju njenih prava na posete. Sud nije bio zadovoljan
(te je zaključio) da proceduralni pristup usvojen od strane domaćih sudova nije razuman u
svim okolnostima niti im je omogućio dovoljno materijala da donesu razumnu odluku po
pitanju pristupa ćerci podnosioca predstavke.
Zaključak: povreda (jednoglasno)
Član 41 – Sud je dodelio podnosiocu predstavke 10 000 evra na ime nematerijalne štete.
Takođe je dodelio naknadu na ime administrativnih troškova.