HAAS protiv Holandije
(App. No, 36983/97)
Presuda od 13.1.2004.
Činjenice: Podnosilac predstavke je rođen van braka iz veze između njegove majke i
P, koji nikada nije priznao podnosioca predstavke za svog sina. P. je, ipak, redovno
isplaćivao određene sume majci ponosioca predstavke, provodio vreme sa njima,
vodio ih na izlete i davao poklone podnosiocu predstavke. Podnosilac predstavke je
naveo da ga je zvao “tata”. P. je umro bez testamenta i K.,njegov bratanac i jedini
naslednik, nasledio je njegovu imovinu. Podnosilac predstavke pokrenuo je postupak
protiv K.-a da bi dobio P.-ovu imovinu. Prvo, tvrdio je da su porodične veze, u smislu
člana 8 Konvencije, postojale između njega i preminulog, za koga je tvrdio da je bio
njegov biološki otac. Drugo, tvrdio je da je Holandski zakon pravio razliku između
dece rođene u braku i van braka, što je bilo suprotno Članu 14 Konvencije.
Regionalni sud odbio je njegov zahtev imajući u vidu da pravna sigurnost zahteva da
jedino lica sa jasnim pravnim porodičnim vezama sa preminulim mogu biti u
mogućnosti da nasleđuju. Sud je našao da je bilo koje hipotetičko mešanje u
porodični život podnosioca predstavke bilo u saglasnosti sa zakonom i neophodno u
demokratskom društvu. Prema tome, Sud smatra da je nepotrebno ustanovljavati da
li je P. zaista bio biološki otac podnosioca predstavke, kao što je ovaj naveo. Žalbe
podnosioca predstavke bile su neuspešne, mišljenje Vrhovnog suda je da, iako bi
nemogućnost nasleđivanja zasnovana samo na osnovu vanbračnosti bila suprotna
članu 8 i 14 , bi mogle postojati druge objektivne osnove za zabranu nasleđivanja od
strane vanbračne dece, i podsetio da parlament razmatra reformu zakonodavstva u
ovoj oblasti.
Zakon: Član 8 i 14 (uzeti zajedno) - Sporadičan kontakt podnosioca predstavke sa P
ne bi se mogao protumačiti kao “porodičan život”. Osim toga, podnosilac predstavke
nije nikada, pre ovog postupka koga je pokrenuo da nasledi P-a, pokušao da dobije
priznanje očinstva ili da postane član njegove porodice u smislu emocionalne
sigurnosti. Kao rezultat toga, činjenice ovog slučaja nisu se mogle prilagoditi smislu
Člana 8. Pitanje razmatrano pred nacionalnim sudovima nije se ticalo “porodičnog
života” već pre pitanja dokaza o tome da li su veze podnosioca predstavke sa
preminulim trebale biti priznate. Sud je napomenuo da kako je novo zakonodavstvo
u ovoj oblasti usvojeno u Holandiji, otvorena je mogućnost za podnosioca predstavke
da zatraži utvrđivanje očinstva.
Zaključak: Članovi 8 i 14 nisu primenljivi (jednoglasno)