U predmetu Marković protiv Hrvatske,

Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću sastavljenom

g. C. L. ROZAKIS, predsjednik,

g. P. LORENZEN,

g. G. BONELLO,

gđa F. TULKENS,

gđa N. VAJIĆ,

gđa E. STEINER,

g. K. HAJIYEV, suci,

i. g. S. QUESADA, zamjenik Tajnika Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost dana 30. rujna 2004.,

donosi slijedeću presudu, koja je usvojena istog dana:

POSTUPAK

1. Predmet je iznesen u zahtjevu (br. 4469/02) dvojice hrvatskih državljana, g. Ivana

Markovića i g. Vladimira Markovića ("podnositelji") protiv Republike Hrvatske,

podnesenom Sudu dana 9. siječnja 2002. na temelju članka 34. Europske konvencije

za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija").

2. Podnositelje je zastupao g. R. Radović, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku Vladu

("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, gđa Lidija Lukina-Karajković.

3. Podnositelji prigovaraju da izglasavanje Zakona o dopunama Zakona o obveznim

odnosima iz 1996. predstavlja povredu njihovih prava na pristup sudu zajamčenog

člankom 6. stavak 1. Konvencije i povredu njihovog prava na učinkovito pravno

sredstvo zajamčenog člankom 13. Konvencije.

4. Odlukom od 16. prosinca 2003. Sud je proglasio zahtjev podnositelja dopuštenim.

5. Dana 11. ožujka 2004. i 18. svibnja 2004. Vlada, odnosno podnositelji, podnijeli su

formalne izjave o prihvaćanju prijateljskog rješenja predmeta.

ČINJENICE

6. Podnositelji žive u Zagrebu.

7. Dana 28. ožujka 1992. kuća podnositelja u Sesvetama, Hrvatska, minirana je od

strane nepoznatih počinitelja.

8. Dana 9. ožujka 1995. podnositelji su pokrenuli građanski postupak pred Općinskim

sudom u Zagrebu, tražeći naknadu štete od Republike Hrvatske za svoje oštećeno

vlasništvo.

9. U skladu sa Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",

br. 7/1996) Općinski sud u Zagrebu prekinuo je postupak 5. travnja 1996.

10. Dana 20. studenog 2003. postupak je pokrenut sukladno Zakonu o odgovornosti

za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracije ("Narodne novine",

br. 117/03).

PRAVO

11. Dana 11. ožujka 2004. Sud je zaprimio slijedeću izjavu potpisanu od Vladinog

zastupnika:

"Izjavljujem da Vlada Republike Hrvatske u cilju sklapanja prijateljskog rješenja gore navedenog

predmeta nudi g. Ivanu Markoviću i g. Vladimiru Markoviću na ex gratia osnovi isplatu iznosa od

10.000 EUR. Taj iznos pokriva svu materijanu i ne-materijalnu štetu te troškove i izdatke, a bit će

pretvoren u nacionalnu valutu na dan isplate te slobodan od bilo kakvih daljnjih davanja. Isplata će se

izvršiti u roku od tri mjeseca od dana donošenja presude Suda na temelju članka 39. Europske

konvencije za zaštitu ljudskih prava. Ta će isplata predstavljati konačno rješenje predmeta.

U slučaju da isplata ne bude izvršena u rečenom roku od tri mjeseca, Vlada se obvezuje platiti, sve do

isplate, običnu kamatu po stopi jednakoj najnižoj kamatnoj stopi Europske središnje banke tokom

razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

Vlada se nadalje obvezuje da neće tražiti da predmet bude iznesen Velikom Vijeću u skladu sa

člankom 43. stavak 1. Konvencije."

12. Dana 18. svibnja 2004. Sud je zaprimio slijedeću izjavu potpisanu od

podnositelja:

"Primam na znanje da je Vlada Republike Hrvatske u cilju prijateljskog rješenja gore navedenog

predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava spremna platiti g. Ivanu Markoviću i g. Vladimiru

Markoviću na ex gratia osnovi iznos od 10.000 EUR koji pokriva svu materijanu i ne-materijalnu štetu

te troškove i izdatke, a bit će pretvoren u nacionalnu valutu na dan isplate te slobodan od bilo kakvih

daljnjih davanja.

Podnositelji prihvaćaju prijedlog i odriču se bilo kakvih daljnjih zahtjeva prema Hrvatskoj u odnosu na

činjenice ovog zahtjeva. Podnositelji izjavljuju da to predstavlja konačno rješenje predmeta.

Ova izjava dana je u kontekstu prijateljskog rješenja koje su postigli Vlada i podnositelji.

Podnositelji se nadalje obvezuju da neće tražiti da predmet bude iznesen Velikom Vijeću u skladu sa

člankom 43. stavak 1. Konvencije nakon što bude donesena presuda Suda."

13. Sud prima na znanje sporazum postignut između stranaka (članak 39.

Konvencije). Sud smatra da je sporazum osnovan na poštivanju ljudskih prava kako je

to definirano Konvencijom i njezinim Protokolima (članak 37. stavak 1. in fine

Konvencije i pravilo 62. stavak 3. Poslovnika Suda)

14. U skladu s time, predmet treba biti izbrisan sa liste predmeta.

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO,

1. Odlučuje brisati zahtjev sa liste predmeta;

2. Prima na znanje sporazum stranaka da neće tražiti preispitivanje predmeta

pred Velikim Vijećem.

Sastavljeno na engleskom i upućeno pismenim putem dana 21. listopada

2004., na temelju pravila 77. stavci 2. i 3. Poslovnika Suda.

Santiago QUESADA

zamjenik Tajnika

Christos ROZAKIS

Predsjednik