PRESUDA (PRIJATELJSKO RJEŠENJE) MAJSTOROVIĆ protiv HRVATSKE
3
9. Dana 10. prosinca 1992. godine podnositelj zahtjeva pozajmio je 20.000
njemačkih maraka (DEM) “V. M. M.”, poduzeću iz Zagreba, na rok od tri mjeseca, uz
kamatu od 20%.
10. Budući da to poduzeće nije ispunilo svoje ugovorne obveze, podnositelj
zahtjeva je, zajedno s 10 drugih tužitelja, 15. listopada 1993. godine pokrenuo
građanski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu tražeći povrat zajma od B.J.,
vlasnika poduzeća.
11. Prema navodima Vlade, podnositelj zahtjeva, kao i drugi tužitelji u istom
postupku, nije platio sudske pristojbe niti podnio zahtjev za oslobađanjem od plaćanja
pristojbi. Tako je spriječio Općinski sud u Zagrebu postupati u ovom predmetu.
12. Prema navodima podnositelja zahtjeva, on nije bio dužan platiti sudske
pristojbe jer je zakon koji uređuje sudske pristojbe stupio na snagu 28. rujna 1995.
godine, a njegov je zahtjev podnesen gotovo dvije godine prije toga.
13. Općinski sud u Zagrebu je zakazao ročište o meritumu za 12. srpnja 2001.
godine, no ono je bilo odgođeno jer nije pristupio punomoćnik podnositelja zahtjeva.
On je također obavijestio sud da je prestao zastupati podnositelja zahtjeva.
14. Slijedeće ročište zakazano za 26. srpnja 2001. godine odgođeno je jer nije
pristupio podnositelj zahtjeva. Poziv mu je dostavljen preporučenom pošiljkom te je
iz povratnice bilo vidljivo da nije došao po poziv. Sud je razdvojio postupke u odnosu
na svakog od tužitelja.
15. Postupak je u tijeku pred prvostupanjskim sudom.
PRAVO
16. Dana 4. travnja 2002. godine Sud je primio sljedeću izjavu od Vlade:
“Izjavljujem da je, radi postizanja prijateljskog rješenja u naprijed navedenom predmetu,
Vlada Republike Hrvatske spremna platiti EUR 2,500 g. Vinku Majstoroviću. Ovaj iznos
obuhvaća materijalnu i nematerijalnu štetu kao i troškove, i bit će plaćen u roku od tri mjeseca
od datuma objave presude od strane Suda prema čl. 39. Europske konvencije za zaštitu
ljudskih prava. Ova isplata predstavljat će konačno rješenje ovog predmeta.
Vlada nadalje preuzima obvezu da neće tražiti podnošenje predmeta Velikom Vijeću prema
čl. 43. st. 1. Konvencije.”
17. Dana 2. travnja 2002. godine Sud je primio sljedeću izjavu potpisanu od
zastupnika podnositelja zahtjeva:
“Primjećujem da je Vlada Republike Hrvatske spremna platiti iznos od EUR 2,500 koji
obuhvaća materijalnu i nematerijalnu štetu i troškove g. Vinku Majstoroviću radi postizanja
prijateljskog rješenja u naprijed navedenom predmetu koji je u tijeku pred Europskim sudom
za ljudska prava.