PRESUDA CAMASSO PROTIV HRVATSKE
4
dostavljena punomoćniku podnositelja zahtjeva. Tako je njegovo ukupno trajanje bilo tri
godine, jedanaest mjeseci i dva dana.
31. Međutim, Sud ponavlja da, u svrhu utvrđivanja razumnosti duljine dotičnoga vremena,
treba uzeti u obzir stanje predmeta na dan 5. studenoga 1997. godine (vidi, između ostali
izvora, Styranowski v. Poland, br. 28616/95, § 46, ECHR 1996-VIII; Foti and Others v. Italy,
presuda od 10. prosinca 1982., Serija A, br. 56, str. 18, § 53). S tim u svezi Sud primijećuje da
je postupak započeo 6. studenoga 1994. godine kad je podnositelj zahtjeva bio uhićen i
zadržan u pritvoru i da je stoga, u trenutku stupanja na snagu Konvencije u odnosu na
Hrvatsku, postupak već trajao tri godine.
2. Razumnost duljine postupka
32. Sud ponavlja da se razumnost duljine postupak mora ocijeniti u svjetlu okolnosti
predmeta i pozivom na kriterije utvrđene njegovom sudskom praksom, posebice: složenost
predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i važnost onoga što se za
podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, između mnogo drugih pravnih izvora,
predmet Frydlender v. France [GC] , br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII).
33. Sud prihvaća da se u ovom predmetu radilo o određenom stupnju složenosti u odnosu
na pravna pitanja. Međutim, duljina postupka ne može se objasniti samo tom činjenicom.
34. Glede ponašanja podnositelja zahtjeva, Sud primijećuje da Vlada nije tvrdila da bi
podnositelj zahtjeva doprinio duljini postupka. Sud ne vidi nikakvog razloga za drugačije
mišljenje.
35. Glede ponašanja sudskih vlasti, Sud primijećuje, posebice, da je Vrhovnome sudu
trebalo tri godine i četiri mjeseca da donese odluku po žalbi podnositelja zahtjeva. Sud
podsjeća da je već prije utvrdio povrede članka 6. § 1. Konvencije u sličnim predmetima. Na
primjer, u presudi Eckle v. Germany (od 15. srpnja 1982., Serija A, br. 51, str. 37, § 84), Sud
je utvrdio povredu članka 6., § 1. zbog činjenice da je, inter alia, žalbeni postupak trajao
gotovo tri godine. Sud smatra da je Vladino objašnjenje da je Vrhovni sud dao prvenstvo
spisima u kojima su okrivljenici bili u pritvoru, a što nije bio predmet podnositelja zahtjeva u
relevantno vrijeme, ne može opravdati produženi karakter žalbenog postupka.
36. Budući da nema nekih posebnih okolnosti, naprijed navedena razmatranja dostatna su
da bi Sud mogao zaključiti, uzimajući u obzir sudsku praksu o tom pitanju, da se u predmetu
podnositelja zahtjeva nije postupalo unutar razumnoga roka.
Stoga je došlo do povrede članka 6, § 1 Konvencije.
II. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE
43. Članak 41. Konvencije predviđa:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo
zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi,
dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci."
A. Šteta
38. Podnositelj zahtjeva je zatražio 15.000 EUR na ime nematerijalne štete.
39. Vlada je smatrala kako je iznos koji podnositelj zahtjeva traži pretjeran.
40. Sud primijećuje nerazumno dugo trajanje postupka podnositelja zahtjeva i smatra da
je moralo doći do nekih osjećaja frustracije i napetosti, što opravdava dosudu naknade
