^ lan 8. Evropske konvencije : Pravo na privatni i porodi~ni `ivot, dom i prepisku  
Kontrola prepiske zatvorenika sa njegovim advokatom i sa Evropskom komisijom od strane  
zatvorskih vlasti u [ kotskoj  
Slu~aj Kempbel protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Case of Campbell v. the United Kingdom )  
T. Kempbel, britanski dr`avljanin, je u vi{em sudu u Glazgovu 10. oktobra 1984. godine  
osudjen na kaznu do`ivotnog zatvora zbog dela ubistva, a sudija je preporu~io da odslu`i  
najmanje dvadeset godina u zatvoru.  
Po dolasku u zatvor Kempbel je bio svrstan u kategoriju B zatvorenika, ali posle incidenta  
koji se dogodio i zatvoru Peterhead on je optu`en za niz prekr{aja i shodno tome preba~en je  
u kategoriju A zatvorenika, na koju se primenjivao najvi{i stepen sigurnosti. Uprkos tome {to  
su optu`be za prekr{aje u zatvoru Peterhead kasnije povu~ene, on je tretiran kao zatvorenik u  
kategoriji A u periodu od 4. novembra 1985. godine do 9. marta 1988. godine, kada je ponovo  
preba~en u B kategoriju. Deo kazne on je izdr`avao u zatvorima Perth i Peterhead koji su se  
nalazili na prili~noj udaljenosti od kancelarije njegovih pravnih savetnika u Glazgovu, dok se  
u toku samog postupka nalazio u zatvoru Barlinnie u Glazgovu.  
Od momenta kada je uhap{en Kempbel se konsultovao sa pravnim savetnikom u vezi  
postupaka, kao i po drugim pitanjima. Takodje, on je odr`avao prepisku i sa Evropskom  
komisijom. Medjutim, od 1985. godine zatvorske vlasti su redovno otvarale i kontrolisale  
njegovu prepisku. T. Kempbel je ulo`io nekoliko `albi Ministarstvu unutra{njih poslova kao i  
Odeljenju za unutra{nje poslove i zdravlje [ kotske, ali je obave{ten da je sva prepiska  
otvarana u skladu sa va`e}im pravilima, izuzev pisama koja je on upu}ivao Evropskoj  
komisiji koja su bila izuzeta od kontrole.  
U svom podnesku Evropskoj komisiji od 14. januara 1986. godine Kempbel je tvrdio da je  
kontrola njegove prepiske sa pravnim savetnikom, Evropskom komisijom, kao i poslanikom u  
Parlamentu bila protivna ~lanovima 8. i 10. Konvencije. On se takodje `alio na povredu ~lana  
6(1) Konvencije, jer mu nije pru`ena pravna pomo} koju je tra`io da bi pokrenuo postupak  
pred doma}im sudom protiv zatvorskih vlasti zbog kontrole prepiske.  
Evropski sud je najpre konstatovao da je postojalo me{anje u pravo gospodina Kempbela na  
po{tovanje njegove prepiske sa pravnim savetnikom. Osnov ovog me{anja bila su zatvorska  
pravila i naredjenja koja su predvidjala otvaranje i ~itanje ovih pisama, sa ciljem da se "odr`i  
red i spre~i ~injenje krivi~nih dela".  
Kada je re~ o neophodnosti ovakvog me{anja, Evropski sud nije smatrao da treba praviti  
razliku izmedju razli~itih vrsta prepiske sa pravnim savetnicima, jer se ova pisma, bez obzira  
na njihovu svrhu, ti~u pitanja koja su privatnog i poverljivog karaktera i u na~elu su za{ti}ena  
su ~lanom 8. U skladu sa tim, zatvorske vlasti mogu otvoriti pismo pravnog savetnika ili  
advokata upu}eno zatvoreniku ako postoji osnovana sumnja da se u njemu nalazi zabranjeni  
predmet, ali se ovo pismo ne mo`e ~itati. Takodje treba pru`iti advekvatne garancije da se  
pismo zaista ne ~ita, na primer tako {to }e ono biti otvoreno u prisustvu zatvorenika. ^ itanje  
prepiske zatvorenika i advokata mo`e biti dozvoljeno samo pod izuzetnim okolnostima, kada  
zatvorske vlasti osnovano sumnjaju da je poverljivost prepiske zloupotrebljena time {to  
sadr`aj pisama ugro`ava sigurnost u zatvoru, bezbednost drugih ili je iz drugih razloga  
krivi~ne prirode.  
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva se pozvala na Evropski sporazum koji se odnosi na osobe koje  
u~estvuju u postupku pred Evropskom Komisijom i Sudom za ljudska prava od 6. maja 1969.  
godine, ali Evropski sud je smatrao da ne mo`e prihvatiti tuma~enje da ovaj sporazum  
ograni~ava obaveze preuzete u Konvenciji. Pored toga, prepiska je predstavljala druga~iji  
na~in komunikacije koji je u`ivao posebnu za{titu prema ~lanu 8. Kada je zatvor u pitanju,  
pravo na po{tovanje prepiske je od posebnog zna~aja, jer pravni savetnik nekada nije u  
mogu}nosti da poseti klijenta zato {to se na primer (kao u slu~aju Kempbel) zatvor nalazi na  
ve}oj udaljenosti od njegove kancelarije. Najzad, sama svrha poverljivosti prepiske sa  
advokatom ne mo`e se posti}i ako je prepiska predmet rutinske kontrole.  
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je istakla da se ne mo`e u svakoj prilici oslanjati na  
profesionalni integritet i stru~nost pravnih savetnika. Ako bi bilo op{tepoznato da prepiska sa  
pravnim savetnicima nije predmet kontrole, postojao je rizik da oni postanu meta pritisaka od  
strane osoba koja poku{avaju da prokrijum~are zabranjene predmete u zatvor. Evropski sud  
medjutim nije bio uveren u osnovanost ove tvrdnje, ve} je smatrao da mogu}nost da se  
prepiska kontroli{e ako za to postoji osnovan razlog pru`a dovoljnu za{titu od mogu}ih  
zloupotreba. Osim toga, advokatima mogu biti izre~ene disciplinske mere zbog povrede  
profesionalne etike, ali u slu~aju Kempbel nisu izneti bilo kakvi razlozi zbog kojih bi se  
sumnjalo u profesionalnost njegovog pravnog savetnika. Evropski sud je istakao da je u ovom  
slu~aju potreba da se po{tuje poverljiv karakter odnosa advokata i klijenta prevagnula nad  
prostom mogu}no{}u zloupotrebe prepiske, tako da je, po{to nije postojala realna dru{tvena  
potreba da se kontroli{e prepiska, povredjen ~lan 8.  
Kada je re~ o prepisci sa Evropskom komisijom, Evropski sud je konstatovao da Kempbel  
nije pokazao da su pisma koja je on upu}ivao Evropskoj komisiji otvarana, jer ova pisma po  
pravilu nisu bila predmet kontrole. S druge strane, pisma koja je Evropska komisija upu}ivala  
njemu su otvarana u skladu sa zatvorskim pravilima i naredjenjima, koja su bila javna i  
pristupa~na svima i imala su legitiman cilj "odr`avanja reda i spre~avanja izvr{enja krivi~nih  
dela". Evropski sud je medjutim istakao da je bilo va`no da se poverljivost prepiske sa  
Evropskom komisijom po{tuje, i to kako u pogledu pisama koja je Kempbel upu}ivao  
Evropskoj komisiji, tako i u pogledu pisama koja je dobijao od nje, jer su se ona mogla ticati  
optu`bi protiv zatvorskih vlasti. Osim toga, Evropski sud je smatrao da nije postojao dovoljno  
jak razlog da se pisma otvaraju. Tvrdnja Vlade da je postojao rizik da neko izvr{i pritisak na  
slu`benika u Evropskoj komisiji da prokrijum~ari zabranjene predmete ili poruke uz pismo  
bio je veoma mali pa se morao zanemariti. Iz ovih razloga Evropski sud je zaklju~io da  
otvaranje pisama koja je slala Evropska komisija nije bilo "neophodno u demokratskom  
dru{tvu" u skladu sa ~lanom 8(2) i da je zbog toga ~lan 8. povredjen.